
Antički period u srpskom podunavlju srpski
Antički period se prvenstveno vezuje za Grčko – Rimsku civilizaciju, ali ova civilizacija nije bila u vakuumu, već su se odigravali događaji u životima okolnih naroda, od koji su mnogi deo interakcije sa njom. Prostor našog podunavlja Grci i Makedonci nikada nisu osvojili dok su Rimljani tek u prvom veku uspeli da zavladaju nakon vekova ratovanja sa Keltima, Ilirima, Panoncima, Skitima, Dačanima i Sarmatima.
Zato je antičko nasleđe podunavlja u Srbiji teško sagledati u celini, bez nasleđa naroda koji su neposredno predhodili dolasku Rimljana na ove prostore, posebno keltskog kulturnog nasleđa.
Keltsko kulturno nasleđe kod nas
- Najraniji pisani izvor o prisustvu Kelta na ovim prostorima govori o susretu Aleksandra Velikog sa delegacijom keltskih poglavara na Dunavu, u današnjoj Bugarskoj, 335. godine pre nove ere. Tom prilikom je zabeležena anegdota kako su na Aleksandrovo pitanje čega se Kelti plaše, keltski poglavari odgovorili da se “jedino plaše da im nebo ne padne na glavu”. Aleksandar je očekivao da će na to pitanje dobiti odgovor da se plaše njega, pa je besno zaključio da su Kelti arogantni, ali je ipak sa njima sklopio mir.
- Arheološki nalazi Keltske Latenske kulture na ovim prostorima se vezani za nešto kasniji period kada se nakon poraza keltske invazije na Grčku 279. godine pre nove ere, deo Kelta vraća u posavinu i podunavlje u današnjoj Srbiji i Hrvatskoj, i tu se trajno naseljava.
- U invaziji na Grčku su učestvovala mnoga keltska plemena, pa su se delovi tih plemena nakon poraza naselili u našim krajevima, što se može videti po imenima mesta: Taurinum (Zemun) po Tauriscima, Bononia (Banoštor) po Bojima. Vodeće keltsko pleme na ovim prostorima bili su Skordisci. Oni su ratovali sa Rimljanima više od 100 godina, od Siska na zapadu do severnih delova današnje Makedonije. Nakon što su potpali pod rimsku vlast nastavljaju da žive na ovim prostorima i postepeno se romanizuju.


Panonia Secunda & Moesia Superior
- Rimska civilizacija je ostavila mnoge tragove u našem podunavlju
- Prostor današnje Srbije je postao deo rimskog carstva na prelazu iz stare u novu eru, a 3. veka se toliko integrisao da je čak 18 rimskih careva rođeno na ovom prostoru. Prostorno najveći sromenik u samom gradu Rimu – Aurelijanov zid, izgradili su carevi Aurelijan i Prob, obojica rođni kod Sirmium-a (Sremske Mitrovice)
- Tek sa dolaskom Avara i Slovena, rimski gradovi u našem podunavlju konačno padaju, i više ih Rim neće moći obnoviti. Snažan uticaj Istočnog rimskog carstva zadržaće se još vekovima na ovim prostorima.
Bogatom antičkom nasleđu našeg podunavlja možete ovde pristupiti direkno očitavanjem QR koda, na nizu arheoloških lokaliteta, ili pretragom sajta.
Rimski lokaliteti su obično vidljiviji od keltski, sarmatskih i drugih panonskih naroda, zbog upotrebe opeke i kamena u gradnji, pa ćemo od njih početi…
Rekonstrukcija rimske kule na limesu – Speculum-a

Dunavski limes bio je kroz vekove usavršavan i unapeđivan, kako su napadi varvara postajali sve snažniji i opasniji, dok su oni koji su carstvo ugrožavali u ranim vekovima postajali rimski građani, legionari, pa i carevi, kao:
- Licinije
- Maksimin Daja
- Prob

-

Turkish ditch – Celtic opidum
The Celtic oppidum, known under the name Turski šanac, is located near Bačka Palanka, on the left bank of the Danube in the direction of Obrva. In the lowland part of the atar, an earthen fortification in the shape of a ring dominates, the width of the rampart is 5m, and the preserved height is…
-

Čarnok
In the vicinity of today’s Vrbas, in the atar of Bački Dobro Polje, there is the Late Late Late Late Late Late Late settlement of Čarnok. The settlement is located in the central part of the fertile Bačka Plain on the southern slopes of the Telek Plateau, between the two fertile rivers Danube and Tisa,…
-

Castellum Onagrinum
Begeč: It is one of the few Roman military camps built in Barbaricum, (contralimes), on the territory of Bačka. Its remains are located south of today’s settlement (on the banks of the Kuva and Atska), on an area of 40-50 ha, opposite Banoštor – the former Roman Bononia. It is recorded in ancient written sources…
-

Vicus Josista
Beočin Vicus Josista village, villa rustica and tower In the atar of the village at the beginning of the 20th century, several finds from the Roman period were discovered, the most important of which is a stone find – međajash, on which is carved the inscription of the Roman name of the village – Josista.…
-

Bononia
The favorable geographical position of Banoštor on the northern slopes of Fruška Gora, at a place where there is a favorable crossing over the Danube, made it an important strategic place in all periods. Thus, in Banoštra, the Romans built the Bononia camp with a dock which, together with the Onagrinum fortress in Begeč on…
-

Cusum
Kuzum, an ancient settlement located in the area of today’s Petrovaradin. As later archaeological excavations showed, R. Schmidt correctly assumed that the Romans built the fortress on the prehistoric hillfort, which they occupied, expanded and named Kuzum (Cuzum). This fortification is depicted in the ancient itinerary of the Tabula Peutingeriana. The Cusum camp is mentioned…
-

Čerević
On Anton Kern’s estate, which was 200 m from the Danube bank, the remains of a Roman necropolis and the discovery of a tombstone with an inscription about a late Roman soldier who served in the II cohort Alpinorum were recorded. On the Gradac hill, halfway between Banoštor and Čerević, during reconnaissance in 1963, a…
-

Ad Herculem
The remains of a late antique fortification at the site of Prisjanica, on the part of the Mihaljevačka forest near Čortanovaci, where sounding tests were carried out in the 1960s. On that occasion, the southeastern corner of the tower with a diameter of 13 m, thickness of walls 1.20 m and a preserved height of…
-

Acumincum
Acuminkum (lat. Acumincum, in Serbian Gradina) is an ancient fortress and a medieval fortress located on the banks of the Danube, on a loess plateau. The name Acuminkum itself is originally a Celtic word. The Roman fort was built on the dominant hill “Gradin”, above the present-day Stari Slankamen, on the right bank of the…
-

Bassianae
The remains of the Roman city of Bassianae are located north of the village of Donji Petrovci, along its outskirts, in the village pasture. It is situated on a raised plateau, which rises above the level of the surrounding terrain by 1.5 to 3 m. The Međeš stream flows from the western side of the…
Najveći gradovi antičkog podunavlja
Svakako naznačajniji rimski grad na proctoru današnje Srbije bio je Sirmium (Sremska Mitrovica) koji je u više navrata bio i prestonica Rimskog carstva, i koji je na vrhuncu imao oko 100.000 stanovnika, ali su takođe veoma značajni gradovi bili i Viminacium (kod današnjeg Kostolca) sa oko 50.000 stanovnika i ne mnogo manja Bassianae (Donji Petrovci blizu Inđije).
Viminacijum
- Римски војни логор и град настао је у I и трајао до почетка VII века.
- Био је један од најзначајнијих легијских логора на Дунаву, а извесно време и главни град римске провинције Горње Мезије, која је обухватала највећи део Србије, северну Македонију и део северозападне Бугарске.
- Овде је 211. године Септимије Север прогласио царем свога сина Каракалу.
- Процењује се да је град имао 48 хиљада становника а у њему су такође боравиле две легије, легија IV Флавија и легија VII Клаудија.


Sirmijum (Sremska Mitrovica)
- Sedište provincije Panonia Secunda
- Prestonica Rimskog carstva za vreme nekoliko rimskih careva poreklom iz okoline Sirmium-a
- U vremenu kulminacije moći grada (4. vek) Sirmijum je u jednom trenutku imao i preko 100.000 stanovnika, što bi u današnjem vremenu odgovaralo statusu i značaju Londona.
- Rimski car-filozof Marko Aurelije umro je u Sirmijumu 180. godine od kuge, a ne kao što se u filmovima i dobrom delu istorijske literature navodi u Vindoboni (današnji Beč).
- Od 4. do 6. veka napredak Sirmijuma su prekinuli, tada česti, napadi Varvara: Goti, Huni, Gepidi … Završni udarac zadali su Avari,505. godine, posle čijeg je razornog napada stanovništvo pobeglo, a grad zapaljen.
“Sirmijum (Sremska Mitrovica) se u Itinerariumu Antonini pominje kao grad koji je poznačaju jednak Milanu, Akvileji, Nikomediji, Antiohiji i Aleksandriji. O njemu se govori i kao o važnom trgovačkom gradu od II veka nadalje. Grad je od I do VI veka administrativni centar provincije Pannonia Secunda, povremena carska rezidencija i episkopsko sedište u ranohrišćanskom periodu. ”
mr. sci. Maja Đorđević
Arheolog-savetnik, RZZSK